Djetinjstvo i sjećanja prekinutog kontinuiteta kao vječna opsesija i inspiracija

Postoje dijelovi života koji ne prestaju kucati na vrata stvaranja. Vraćaju se u fragmentima: u mirisima, zvukovima, pukotinama na pločniku ispred zgrade koje odolijevaju zubu vremena, iznenadnoj svjesnosti o životu koji smo davno živjeli.Djetinjstvo, posebno ono koje nije imalo jasan kraj, ono prekinuto iznenada – selidbom, gubitkom, ratom, smrću, ili promjenom režima napiše uvod, ali…

Read More

Osamdesete – inspiracija bez “autotunea”

Osamdesete su bile desetljeće koje je živjelo na rubu i plesalo kao da mu je to posljednja noć. Desetljeće koje je istovremeno bilo i disco kugla i političko minsko polje. Vrijeme u kojem je svijet nosio jastučiće na ramenima, a na duši težinu promjena kojima nitko nije mogao predvidjeti ishod mojoj je priči dalo živopisnu…

Read More

Smrt autora u Facebook algoritmu

Kao autorica dva romana, samopromoviram se (valjda se to tako kaže) koliko stignem, kao i svi ostali. Moram ipak reći, da mi je cijela ta priča potpuno neprirodna. Smatram da bi o nečijem djelu, knjizi, pjesmi, slici (nastavi niz), više trebao govoriti onaj tko čita, gleda i sluša, umjesto samog autora. Parafrazirat ću Davida Bowiea…

Read More

Pišem zbog sebe, ali za tebe

U vrijeme hiperprodukcije i suvišnosti na svakome koraku, možda je precijenjeno (ili podcijenjeno) pisati o emotivnom aspektu kreativnog procesa i njegove finalizacije. U vremenu u kojem emocije traju onoliko dugo koliko se nešto konzumira, bilo da se radi o slušanju pjesme od tri minute, gledanju filma od dva sata ili čitanju knjige od nekoliko dana,…

Read More