Vraćala sam mu se tri godine zaredom. Svake godine krajem kolovoza. Svakog tog kasnog
ljeta moji likovi postajali su malo više stvarni. London se vrlo brzo izborio da ne bude samo
„pozadina priče“. Postao je prostor koji je oblikovao njihove odluke, otrkio karakter i
katalizirao promjene. Pred likove je stavljao izazove koje bi ponekad radije zaobišli. Često je
odražavao njihovo unutarnje stanje – osjećaj usamljenosti, otuđenosti i magnetske
privlačnosti, hladnoće i želje za bijegom koji bi uvijek nadjačala ta neobjašnjiva
zaljubljenost.
To im je mogao dati samo London osamdesetih godina. Prljav i blistav u isto vrijeme. U okruženju koje se mijenjalo munjevitom brzinom, morali su pokazati svoju ranjivost
i frustraciju, ali i skrivene dragulje svoje osobnosti. Najčešće je
to bilo istovremeno.
London je zgodan provokator koji nema nikakvu namjeru da ti se svidi. Hladan je, drzak i
vrlo inspirativan. Njegova uglađenost samo je maska iza koje se skrivaju njegovi prljaviji i
privlačniji slojevi.
London je bio grad koji su moji likovi trebali da bi postali to što jesu. 
Morali su biti dijelom njegove glazbe, šarenih tkanina, društvene podijeljenosti, recesije i sjaja.
Osim same priče, velika mi je želja bila stvoriti i svoju verziju Londona osamdesetih kroz sva moja istraživanja, putovanja, sve ono što znam i osjećam.
Ubrzo ćete mi reći kako ste se proveli ❤️

Koliko vam je važno mjesto radnje u knjigama?