Pisanje nije lifestyle, a pisac nije brend

on

Danas sve promatramo kroz prizmu lifestylea.

Sve je lifestyle u tri ili pet koraka. Svi moramo biti dovoljno svidljivi da nas drugi procijene kao osobe poput kojih bi htjeli postati. Kako bi bila javno i masovno priznata – svaka osoba koja se bavi nekom aktivnošću mora postati brend, a ono čime se bavi pretvoriti u željeni lifestyle.

U svijetu društvenih mreža, ali i u ostatku online svijeta, tako se i pisanje nerijetko prikazuje kroz prizmu lifestylea, a pisac predstavlja kao brend. To je aktualni koncept i recept koji bi možda mogao dovesti do željene prepoznatljivosti onoga što radimo, a to je da naše knjige dođu do čitatelja.

Danas nije dovoljno biti “samo” pisac. Moraš biti cijeli paket. Osoba poput koje netko želi postati. Osoba koja pokazuje kako se to radi i daje nadu da je moguće. Neprestano moraš zabavljati ljude i smišljati načine kako ih zaintrigirati. Uložiti golemu količinu energije kako bi ponudio sliku o sebi koju bi mnogi rado prisvojili i iluziju koju na životu drži samo dobro iskreiran AI sadržaj.

Istina često boli, pa boli i ova. Pisanje nije lifestyle. Ako i jest, onda ne izgleda ni približno onako kako ga mnogi predstavljaju. Ne sastoji se od ružičastih tipkovnica, beskrajnih to-do lista, aesthetic šalica i nekoliko duhovitih uzrečica kojima se žalimo na kreativnu blokadu.

Kada bih ja radila video Spend a Day with the Writer, uvjerena sam da ne bih pobudila prevelik interes za lifestyle jednog pisca. Odustali bi vjerojatno nakon prve jutarnje kave.

Danas se sve predstavlja kao lako ostvarivo ako nam je netko predstavio deset koraka u pastelnim bojama kako da to ostvarimo. Na trenutak to može djelovati utješno i poticajno, ali zapravo je vrlo okrutno i potencijalno opasno. Opasno jer se gubi, točnije, namjerno istiskuje istina i stvarnost onoga što stoji iza jednog kreativnog rada.

I tu ne mislim samo na pisanje. U ovom kontekstu svejedno je govorimo li o pisanju, slikanju, skladanju ili bilo kojoj drugoj vrsti stvaralaštva. To nije lifestyle s Instagrama. To su trud, rad, talent i znanje koji, kada se u jednom danu zapakiraju u deset koraka, ne izgledaju ni približno privlačno kao na Instagram kockama.

u tome nema ništa loše, jer postoji nešto drugo. Istinska predanost, nefotogenična borba, rast, padovi, krize, ushiti, gorka razočaranja, uspjesi… Sve je tu.

A kako izgleda? Izgleda kao život. Ne stane u carousel objavu. Stvaran je, nepravilan, ljudski. Bez pravih kutova, s puno krivulja. Nerijetko traži žrtvu i duboku predanost koje ne garantiraju apsolutno ništa. Spremnost na to da se nakon deset godina rada možda neće dogoditi ništa. Spremnost da i usprkos toj spoznaji stvaraš. Spremnost da budeš ljudsko biće koje shvaća što znači biti posvećen nečemu bez garancije.

I kada te nitko ne gleda. I kada te nitko ne prati. Kada nitko s tobom ne bi proveo pet minuta, a kamoli cijeli dan da vidi kako to radiš. Kada bi bio najgori brend na svijetu.

Ne možeš biti sve što vidiš na Instagramu. Ne mogu ni ja. Ali možeš biti ono za što si predodređen. I možeš čitati dobre knjige i slušati dobru glazbu bez zavaravanja da su pisci i glazbenici osobe kakvima bi i sam želio postati.

Lifestyle je bajka za odrasle. Možeš je pročitati prije spavanja, ali ne moraš vjerovati u nju.


Discover more from JANA KRIŠKOVIĆ BAŽDARIĆ

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Leave a Reply