U vrijeme hiperprodukcije i suvišnosti na svakome koraku, možda je precijenjeno (ili podcijenjeno) pisati o emotivnom aspektu kreativnog procesa i njegove finalizacije.

U vremenu u kojem emocije traju onoliko dugo koliko se nešto konzumira, bilo da se radi o slušanju pjesme od tri minute, gledanju filma od dva sata ili čitanju knjige od nekoliko dana, u svijetu obilja valja se odmah prebaciti na ono drugo, ono novo, ono što sljedeće čeka. Ono što je preplavilo internet.

Sve je nadohvat ruke. Na pritisak prsa. Sve od nas udaljeno je tek treptaj oka. Mozda upravo zbog toga sve postaje nekako manje važno. Prebrzo nevažno. Konzumeristička oštrica za onoga koji stvara.

U toj vrtoglavo brzoj stvarnosti i produkciji, stvaralački proces ostao je isti. Prolazi kroz svoje faze i sazrijevanja. Dugačak je i nerijetko težak. Nevidljiv u beskrajnim padovima i usponima.

U trenutku kada se rastaje od svog djela i prepušta ga oku i sudu javnosti, autor doživljava klasičan oblik separacije koji je prirodno praćen ranjivošću i tjeskobom. Pripremamo se za novu fazu procesa, onu s publikom, jer stvaramo zbog sebe, ali za druge. Fazu u kojoj djelo odrasta, sazrijeva i poprima nove forme. Dijelove sebe koje smo dali želimo ponovno pronaći u refleksiji drugog. U tom, možda i najvažnijem trenutku neminovno smo suočeni s racionalizacijom. Onom koju nam nameće stvarnost i okolnosti u kojima živimo. Stvarnost koja danas svima daje priliku da bude vidljiv. Vidljivost stvaralaštva nikada nije bila veća. Ali, samo u tom kratkom trenutku dok je nova. Upravo zbog toga, često je iluzorna.

Ali, kao autori, možemo li uvijek biti novi? Možemo li stalno imati nešto novo? Pritiskati sami sebe na istu onu hiperprodukciju s početka teksta? Nemoguće. Okreće se paradigma u kojoj sada treba stvarati za sebe, a zbog drugog. Ona zbog koje stvaralaštvo polako gubi bitku. Postaje proizvod. Jedan od mnogih na polici koji na trenutak zabljesne. Pa nestane.

Tko će preživjeti, a tko nadživjeti uvjete u kojima živimo, opet će pokazati vrijeme i neka njegova nova mjena. Naš je zadatak i dalje… stvarati.

I zato… osmijeh ❤️